I ovog jutra si otvorila oči kao po kazni
Malo tumarala po hodnicima noći
I vidjela da su prazni
Nisi mogla ni u snu
Tako nešto da zamisliš
To nisi pisala ni pod razno
Da bi jedno mjesto s tvoje strane jastuka
Zauvijek moglo ostati prazno

Počnimo ponovo ispočetka
Bol je sve što ostaje od imetka
Počnimo ponovo ispočetka
Ko to zna gdje će nas odvesti rijeka

Trebat će vremena da
Zasvira tišina u tvojim grudima
Trebat će vremena da
Se otvori vitrina sa novim čudima

Tražila si nešto što
Bog nije stvorio
Ljubav a da u njoj
Zrno sumnje nema
Tražila si čovijeka
Koji bi te volio
Samo zbog tebe, a takvoga nema

Počnimo ponovo ispočetka
Bol je sve što ostaje od imetka

Ovo što imamo sad
Sve od kolijevke do groba
Uvijek je bila, znaj
Skupa i luksuzna roba
Ti ideali što s vremenom
Prijete da izblede
Kad čovijek i žena u ljubavi
Zajedno osijede